Rak dojke

Rak dojke najčešći je oblik raka kod žena. Više od 45,500 slučajeva raka dojke se dijagnostikuje svake godine, naročito kod žena preko 50 godina starosti koje su ušle u menopauzu. Međutim, moguće je da žene bilo koje starosne dobi dobiju rak dojke, a u rijetkim slučajevima to se može desiti i muškarcima.

Anatomija grudi

Ženske grudi su načinjene od masnog tkiva vezivnog tkiva i na hiljade sitnih žlijezda (koje se zovu lobule), koje proizvode mlijeko. Kada žena rodi, mlijeko stiže do bradavice kroz sitne cijevčice koje se zovu kanali, koji omogućavaju ženi da doji. Rak dojke se obično javlja kao kvržica ili otvrdak u tkivu dojke, mada većina kvrga na grudima nisu kancerozne.

Vrste raka dojke

Postoji nekoliko različitih vrsta raka dojke, koji se mogu razviti u različitim dijelovima dojke. Najčešći je poznat kao duktalni karcinom dojke, koji se razvija u ćelijama koje se nalaze duž mliječnih kanala. Na duktalni karcinom dojke otpada oko 80% od svih slučajeva raka dojke.

Drugi, rjeđi oblici raka dojke su lobularni karcinom dojke, koji se razvija u ćelijama oko mliječnih žlijezda, inflamatorni karcinom dojke i Pagetova bolest dojki. Rak dojke se može proširiti na druge dijelove tijela, kao što su jetra, kosti ili limfne žlijezde (male žlijezde koje uklanjaju bakterije iz tijela).

Pregled grudi

Tačan uzrok raka dojke nije u potpunosti poznat, ali mnogi faktori povećavaju vjerovatnoću da se on pojavi, uključujući starosnu dob i porodičnu istoriju raka dojke.

Ženama koje imaju veći od prosječnog rizika od raka dojke može biti ponuđen pregled i genetski test. Rizik od raka dojke raste s godinama.

Rak dojke se može liječiti kombinacijom operacije, hemoterapije i radioterapije. U nekim slučajevima rak dojke takođe se može liječiti biološkim ili hormonskim terapijama.

Jedna od devet žena dobije rak dojke u nekom periodu svog života. Postoje velike šanse za oporavak ako se otkrije u ranoj fazi.

Zbog toga je veoma važno da žene redovno pregledaju svoje grudi kako bi primijetile bilo kakve promjene i uvijek se treba obratiti porodičnom ljekaru da pregleda te promjene.

Simptomi

Glavni simptom raka dojke je obično izbočina ili zadebljano područje u tkivu dojke. Većinu izbočina na grudima žene otkriju same. Veoma je važno uočiti izbočine ili druge promjene u izgledu, osjećaju ili obliku grudi. Što se prije otkrije kancerozna izbočina, veće su šanse za uspješno liječenje.

Promjene na koje treba obratiti pažnju

Obratite se svom porodičnom ljekaru ako primjetite sljedeće promjene:

  • izbočina ili zadebljanje u tkivu dojke,
  • iscjedak iz bradavice (koji može imati tragove krvi),
  • izbočina ili otok ispod pazuha,
  • promjena u veličini ili obliku jedne ili obje dojke,
  • jamice na koži grudi,
  • osip na bradavici ili oko nje,
  • promjene u izgledu bradavice, kao što je uvlačenje u grudi, ili
  • bolovi u dojkama ili ispod pazuha, a da to nije u vezi sa vašim ciklusom.

Izbočina u dojkama možda nije rezultat raka dojke. Većina (90%) izbočina na dojkama su benigne (dobroćudne, odnosno nisu kancerozne). Izbočina na dojkama može biti izazvana bezopasnom cistom (mala izbočina ispunjena tečnošću)  ili fibroadenomom (benigne izrasline koje su veoma česte). Takođe možete osjećati kvržice u grudima pred menstruaciju.

Međutim, ako primijetite neke od gore navedenih promjena na jednoj ili na obje dojke, neka ih pregleda vaš ljekar.

Poznavanje grudi

Budite svjesni kako vaše grudi izgledaju i kakav imate osjećaj u njima i prijavite svaku izbočinu svom ljekaru što je moguće ranije.

Ako znate kako vaše grudi uobičajeno izgledaju i kako ih osjećate, biće jednostavnije da primjetite promjene.

Pregledajte grudi dok se tuširate ili kupate ili prije nego što se obučete. Radite to nakon mjesečnog ciklusa, jer vaše grudi mogu imati kvržice pred menstruaciju.

Uzroci

Rak se javlja kada se ćelije u nekom dijelu tijela dijele i umnožavaju suviše brzo. Nije u potpunosti poznato zašto dolazi do raka dojke, ali istraživanje uzroka dojke se nastavlja.

Do sada je otkriveno nekoliko mogućih uzroka. Takođe su otkriveni faktori koji povećavaju rizik od pojave ovog poremećaja.

Starosna dob

Vaš rizik od dobijanja raka dojke raste kako starite. Rak dojke je najčešći među ženama preko 50 koje su prošle menopauzu.

Porodična istorija bolesti

U većini slučajeva, rak dojke nije nasljedan, mada ako imate člana bliže porodice sa rakom dojke to povećava vaše šanse da ga dobijete. Posebni geni, poznati kao BRCA1 i BRCA2, mogu povećati rizik od dobijanja i raka dojke i raka jajnika, a ovi geni se mogu naslijediti. Postoji i treći gen povezan sa povećanim rizikom od raka dojke koji se zove TP53.

Ako imate člana bliže porodice koji je imao rak dojke ili rak jajnika, imate veći od prosječnog rizika od dobijanja raka dojke. Međutim, kako je rak dojke najučestaliji oblik raka kod žena, on se takođe može slučajno javiti kod više članova porodice.

Ako su dva ili više članova vaše bliže porodice, sa iste strane, kao što su majka, sestra ili ćerka, imale rak dojke, možda ćete imati pravo na skrining na rak dojke ili gene koji mogu doprinijeti većoj vjerovatnoći da ga dobijete.

Prethodna dijagnoza raka dojke

Ako ste ranije imali rak dojke, imate veći rizik da ćete ga dobiti i u drugoj dojci. Vaš liječnički tim, vaš onkolog treba pažljivo da vas prati, tako da  svaka ponovna pojava kancera može biti otkrivena što je prije moguće.

Prethodna benigna izbočina na grudima

Iako postojanje benigne kvrge na grudima ne znači da imate rak dojke, to može donekle povećati rizik od njegovog razvoja. Određene promjene u tkivu dojke, kao što je atipična hiperplazija (abnormalan rast ćelija) ili lobular carcinoma in situ (benigne promjene na ćelijama unutar režnjeva dojke), takođe mogu doprinijeti većim izgledima za dobijanje raka dojke.

Istraživanja pokazuju da postojanje atipične hiperplazije može dvostruko ili peterostruko povećati šanse da dobijete rak dojke. Ako imate atipičnu hiperplaziju ili lobular carcinoma in situ, vaš porodični ljekar treba pratiti zdravstveno stanje vaših grudi redovnim pregledima.

Uvijek se obratite svom porodičnom ljekaru ako uočite bilo kakve izbočine ili promjene u izgledu grudi.

Čvrstina dojki

Vaše grudi se sastoje od hiljade sitnih žlijezda, ili lobula koje proizvode mlijeko, kao i od sala i vezivnog tkiva. Žljezdano tkivo sadrži veću koncentraciju ćelija dojke nego salo ili vezivno tkivo, što ga čini čvršćim. Zbog toga, postojanje čvršćeg tkiva dojke može povećati rizik od nastanka raka dojke, jer ima više ćelija koje mogu postati kancerozne.

Čvrsto tkivo dojke može takođe učiniti snimak dojke (mamografiju) težim za čitanje, jer se teže uočavaju izbočine ili područja abnormalnog tkiva.

Uprkos činjenici da rizik od raka dojke raste s godinama, mlađe žene imaju gušće dojke. Kako ste stariji, količina žljezdanog tkiva u vašim grudima se smanjuje i zamjenjuje salom i vaše dojke postaju manje čvrste.

Uticaj estrogena

U nekim slučajevima, ćelije raka dojke mogu biti stimulisane ženskim hormonom estrogenom. Vaši jajnici (gdje se skladište vaša jajašca) počinju da proizvode estrogen kada uđete u pubertet kako bi regulisali menstruaciju.

Rizik od dobijanja raka dojke može donekle porasti u zavisnosti od količine estrogena kojoj je vaše tijelo izloženo. Na primjer, ako ste bili mlađi kada ste dobili menstruaciju, a kasnije ste ušli u menopauzu, bili ste izloženi estrogenu duži vremenski period. Slično tome, žene koje nisu rađale ili su bile starije kada su rađale mogu donekle imati veći rizik od razvoja raka dojke, jer izloženost estrogenu nije bila prekinuta trudnoćom.

Višak kilograma ili gojaznost

Ako ste prošli menopauzu, a imate višak kilograma ili ste gojazni, možete imati veći rizik od razvoja raka dojke. Smatra se da je to povezano sa količinom estrogena u vašem tijelu, jer višak kilograma ili gojaznost izazivaju veću proizvodnju estrogena.

Visina

Ako ste viši od prosjeka, imate veće šanse da dobijete rak dojke nego žene koje su niže od prosjeka. Razlog tome nije u potpunosti poznat, iako se smatra da bi to moglo biti zato što više žene obično imaju više tkiva dojke od žena koje su prosječne visine ili su niže.

Alkohol

Vaš rizik od razvoja raka dojke može porasti u zavisnosti od količine alkohola koju pijete. Istraživanja pokazuju da na svakih 200 žena koje redovno popiju dva alkoholna pića dnevno, tri žene više imaju dijagnostikovan rak dojke, u poređenju sa ženama koje uopšte ne piju.

Radijacija

Određene medicinske procedure koje koriste radijaciju, kao što je rendgen ili CT, mogu donekle povećati rizik od razvoja raka dojke. Međutim, količina radijacije koja se koristi u ovim procedurama je uvijek najniža moguća i samo se izvodi kada je medicinski neophodna.

Hormonska zamjenska terapija

Hormonska zamjenska terapija (HZT) može izazvati donekle povećan rizik od razvoja raka dojke. I kombinovana HZT terapija i HZT terapija samo estrogenom može povećati rizik od razvoja raka dojke, iako je rizik nešto veći ako uzimate kombinovanu HZT terapiju.

Istraživanje koje ovo potvrđuje je još uvijek u ranoj fazi, ali se procjenjuje da će biti 19 više slučajeva raka dojke na svakih 1 000 žena koje uzimaju kombinovanu HZT terapiju tokom 10 godina. Rizik donekle nastavlja da raste što duže uzimate HZT terapiju, ali se vraća na normalu kada je prestanete uzimati.

Dijagnoza

Obratite se svom ljekaru ako primijetite izbočinu na vašoj dojci ili promjene u izgledu, osjećaju ili obliku vaših grudi. Vaš ljekar će vam pregledati grudi i ako misli da postoji mogućnost da imate rak dojke, on će vas uputiti na specijalističku kliniku na pretrage.

Specijalista će vam uraditi pretrage da utvrdi da li imate rak dojke. Ako imate rak dojke, testovi će pokazati koju vrsta raka dojke imate. Vaš specijalista će odrediti najbolji način liječenja. Možda će fotografisati vaše grudi kako bi imali evidenciju o njihovom trenutnom izgledu i daljim promjenama koje se mogu pojaviti.

Ako vam je dijagnostikovan rak dojke, testovi takođe mogu utvrditi stadij i stopu kancera, o čemu će vaš onkolog detaljno razgovarati sa vama. Stadij govori o tome koliko daleko se kancer raširio u trenutku dijagnostikovanja, a stopa pokazuje koliko agresivno se širi.

Određivanje stadija i stope raka dojke će pomoći vašim doktorima da odluče koja je najbolja terapija. Međutim, stadij i stopa sami po sebi ne mogu predvidjeti tok bolesti,  što takođe zavisi od faktora kao što su vrsta raka dojke i vaše opšte zdravstveno stanje.

Testovi kojima se može dijagnostikovati rak dojke i oni kojima se utvrđuju posebne vrste terapije su dolje navedeni.

Nalaz krvi

Uzorak krvi se uzima kako bi doktor mogao da ocijeni vaše opšte zdravstveno stanje, kao i rad vaše jetre i bubrega.

Mamografija

Mamografijaje jednostavna procedura koja koristi rendgenske zrake da bi se dobila slika unutrašnjosti vaših dojki. NJome se mogu otkriti rane promjene u tkivu dojke, kada je teško napipati kvrgu.

Mlađe žene obično imaju gušće, odnosno čvršće dojke u kojima je teže uočiti promjene, pa mamogram nije tako uspješan kod žena mlađih od 35. U tom slučaju, vaš doktor može sugerisati da umjesto toga radite ultrazvuk dojke.

Ako treba da uradite mamogram, vaš radiolog će smjestiti jednu dojku na ravnu rendgensku ploču. Druga rendgenska ploča će pritisnuti vašu dojko odozgo, tako da će ona biti privremeno stisnuta i izravnata između dvije ploče.

Napraviće se snimak, koji će dati najjasniju moguću sliku unutrašnjosti dojke. Procedura će se zatim izvesti na drugoj dojci.

Možda će vam biti neugodno ili čak pomalo bolno, ali to traje svega nekoliko minuta. Doktor će pogledati mamografiju radi pokazatelja karcinoma, kao što je kalcifikacija (područja kalcija u tkivu dojke koja se pojave na snimku).

Ako imate kalcifikaciju, to ne znači da imate kancer. Moraćete uraditi dalje pretrage da bi se potvrdila dijagnoza.

Ultrazvuk dojke

Možda ćete morati uraditi ultrazvuk dojke ako ste mlađi od 35 godina, jer vaše dojke mogu biti suviše guste, odnosno čvrste da bi se uradio mamogram. Vaš doktor takođe može sugerisati ultrazvuk dojke ako ne zna da li je izbočina u dojci čvrsta ili sadrži tečnost.

Ultrazvuk koristi visokofrekventne zvučne talase da bi se dobila slika unutrašnjosti  vaših dojki (na isti način na koji ultrazvuk može pokazati nerođenu bebu u maternici). Ultrazvučna sonda, ili senzor, se stavi na grudi da bi se dobila slika na ekranu. Dobivena slika će pokazati sve kvrge ili abnormalnosti koje mogu biti prisutne u grudima.

Biopsija

Biopsija uključuje uzimanje uzorka ćelija tkiva iz dojke i analizu ćelija kako bi se ustanovilo da li su kancerozne. Biopsija se može uraditi na različite načine, a to zavisi od toga šta doktor prethodno zna o vašem problemu. Dolje su navedene različite metode biopsije.

  • Aspiracija iglom. Ovaj tip biopsije se može koristiti za analizu uzorka ćelija dojki da bi se utvrdio kancer ili da bi se isušila benigna cista (mala kvrga ispunjena tečnošću). Vaš doktor će koristiti malu iglu da izvuče uzorak ćelija bez odstranjivanja tkiva.
  • Biopsija iglom. Ovo je najčešći tip biopsije. Uzorak tkiva se uzima iz izbočine u dojci koristeći veliku iglu. Dobićete lokalnu anesteziju, što znači da ćete biti budni, ali nećete osjećati dojku. Vaš doktor može sugerisati biopsiju iglom ako treba da utvrdi da li se rak proširio, jer mu to omogućava da pregleda ćelije koje se nalaze u dijelu tkiva dojke koji je odstranjen.
  • Hirurška biopsija ili ekscizija. Ova vrsta biopsije se radi pod opštom anestezijom, što znači da ćete spavati za vrijeme procedure. Vaš doktor će hirurškim putem odstraniti cijelu izbočinu ili njen dio iz vaše dojke i testirati je na kancer.

Kompjuterizovana tomografija (CT) i magnetna rezonanca (MR)

CT i MR snimci daju detaljne slike unutrašnjosti vašeg tijela. Ako je neophodno, one se mogu koristiti kako bi se naglasila područja u vašem tijelu gdje se kancer proširio. One takođe mogu detaljno pokazati tačnu veličinu i oblik izbočine u vašoj dojci.

CT metoda koristi seriju rendgenskih snimaka kako bi se stvorila trodimenzionalna slika. MR metoda koristi jako magnetno polje i radiotalase, a vaš doktor vam je može preporučiti ako mamogram ili ultrazvuk grudi ne pokazuju izbočinu u vašoj dojci dovoljno detaljno.

Rendgenski snimak grudnog koša

Možda ćete morati uraditi i rendgenski snimak grudnog koša ako vaš doktor misli da se rak dojke mogao proširiti na pluća.

Scintigrafija kostiju

Možda će biti potrebno da se uradi snimak kostiju, ako vaš doktor misli da se rak mogao proširiti na kosti. Prije snimka kostiju, supstanca koja sadrži malu količinu radijacije, poznata kao izotop, se ubrizga u kost ako je zahvaćena rakom. Zahvaćena područja kostiju će se pokazati kao obilježena područja na snimku, što se radi upotrebom posebne kamere.

Radioaktivna supstanca će nestati iz vašeg tijela nakon nekoliko sati i neće vas učiniti radioaktivnim. Količina radijacije koja je upotrijebljena je veoma mala i nema štetnih efekata.

Međutim, kao sa svakom vrstom radijacije, postoji mali rizik da ona utiče na nerođeno dijete, pa, ako je moguće, izbjegavajte kontakt sa trudnicama ostatak dana.

Testovi za utvrđivanje specifičnih vrsta terapije

Ako vam je dijagnostikovan rak dojke, moraćete raditi dalje pretrage koje mogu pokazati da li će kancer reagovati na određenu terapiju. Rezultat testiranja može dati vašim doktorima kompletniju sliku o vrsti kancera koju imate i kako je najbolje da vas liječe.

Test na receptore hormona

U nekim slučajevima, rast ćelija raka dojke je stimulisan hormonima koji se prirodno nalaze u vašem tijelu, kao što su estrogen i progesteron. Ako je to slučaj, kancer se može liječiti sprečavanjem djelovanja hormona ili snižavanjem njihovog nivoa u tijelu. To je poznato kao hormonska terapija.

Uzeće se uzorak ćelija kancera iz vaše dojke i testirati da bi se ustanovilo da li reaguju na estrogen ili progesteron. Smatra se da ćelije kancera reaguju ako imaju područja koja dopuštaju da se hormoni pričvrste za njih. One su poznate kao receptori hormona.

Ako ćelije kancera reaguju na estrogen, vrsta raka dojke koju imate se smatra estrogen-receptor pozitivnom. Ako ćelije raka reaguju na progesteron, kancer je progesteron-receptor pozitivan. Hormonska terapija je najuspješnija kod kancera koji je estrogen-receptor pozitivan, ali ovo je samo jedan od načina liječenja raka dojke.

HER2 test

Dok je rast nekih vrsta raka dojke stimulisan hormonima, druge vrste su stimulisane proteinom koji se zove HER2. Ove vrste kancera se mogu liječiti blokiranjem efekata HER2. To je poznato kao biološka terapija.

Ako test pokaže da ćelije kancera u vašoj dojci reaguju na HER2, to znači da imaju HER2 receptore (područja koja dopuštaju HER2 da se pričvrste na njih). Ova vrsta kancera se smatra HER2 pozitivnom.

Biološka terapija se može koristiti kod raka dojke koji je HER2 pozitivan, ali kao i kod hormonske terapije, biološka terapija je samo jedan od načina na koje se može liječiti rak dojke.

Tretman

Liječenje raka dojke obično uključuje kombinaciju hirurškog zahvata, hemoterapije, radioterapije i, u nekim slučajevima, hormonske ili biološke terapije. Količina i vrsta terapije koju primate će zavisiti od vrste raka dojke koju imate, njegovog stadija i stope i vašeg opšteg zdravstvenog stanja.

Liječiće vas tim zdravstvenih radnika predvođen onkologom (specijalistom za kancer). Razgovarajte o svojim strahovima i bojaznima sa svojim onkologom, jer će vam on znati objasniti svaku fazu liječenja.

Operacija

Većini žena koje imaju rak dojke će biti potrebna operacija. To je često prvi vid liječenja koji ćete dobiti. Postoje dvije vrste operacije za rak dojke. To je operacija da se odstrani samo kancerozna izbočina (tumor), što je poznato kao poštedna operacija dojke, i operacija odstranjivanja cijele dojke, koja se zove mastektomija. U mnogim slučajevima, nakon mastektomije može uslijediti rekonstruktivna operacija da bi se rekonstruisala odstranjena dojka.

U nekim slučajevima, naročito ako je kancer otkriven u  ranoj fazi, možete birati koju vrstu operacije želite. To je velika odluka, pa u potpunosti razmotrite svoje opcije sa svojim hirurgom i onkologom (specijalista za kancer).

Neke žene odluče da žele da zadrže dojku ako je to moguće, dok se druge osjećaju bolje ako im se odstrani cijela dojka. Ove dvije vrste operacije su dolje detaljnije opisane.

Poštedna operacija dojke

Cilj poštedne operacije dojke je da se sačuva što više dojke, a da se odstrani što više kancera kako bi se spriječilo ponovno javljanje. Možda možete imati poštednu operaciju dojke ako je rak u ranoj fazi ili se nije proširio van dojke.

Poštedna operacija dojke varira od lumpektomije ili široke lokalne ekscizije, u kojoj se odstranjuje samo tumor i malo okolnog tkiva dojke, do parcijalne mastektomije ili kvadrantektomije u kojoj se odstranjuje do četvrtine dojke.

Ako imate poštednu operaciju dojke, količina tkiva dojke koja se odstranjuje zavisi od:

  • vrste kancera koji imate,
  • veličine tumora i gdje se nalazi u dojci,
  • količine okolnog tkiva koje se mora ukloniti, i
  • veličine vaših grudi.

Vaš hirurg će uvijek odstraniti dio zdravog tkiva dojke oko kancera, koji će se testirati da se utvrdi ima li tragova kancera. Ukoliko kancer nije prisutan u zdravom tkivu, manje su šanse da će se kancer ponovo javiti. Ako se nađu kancerozne ćelije u okolnom tkivu, možda će se morati odstraniti više tkiva iz vaše dojke.

Nakon poštedne operacije dojke, moraćete primati radioterapiju da bi se uništile preostale kancerozne ćelije.

Mastektomija

Mastektomijom se odstranjuje cijelo tkivo dojke, uključujući i bradavicu. Možda ćete morati imati mastektomiju ako je tumor veliki ili je na centralnom mjestu u dojki, ili ako se kancer proširio van dojke na druge dijelove tijela.

Vrsta mastektomije koju ćete imati zavisiće od toga da li se kancer proširio na limfne čvorove (male žlijezde ispod vaših grudi i ispod pazuha koje filtriraju bakterije iz tijela), ili na vaše grudne mišiće.

Ako se kancer nije proširio na limfne čvorove, možda ćete imati jednostavnu mastektomiju u kojoj se odstranjuje samo dojka. Ako se kancer proširio na limfne čvorove, možda ćete morati imati modifikovanu ili radikalnu mastektomiju, u kojoj se odstranjuje dojka zajedno sa limfnim čvorovima ispod ruke ili grudnim mišićima.

Ako vam se uklone limfni čvorovi ispod pazuha u sklopu mastektomije, stvaranje ožiljka može ponekad blokirati filtrirajuće djelovanje limfnih čvorova. To se zove limfoedema i može izazvati nakupljanje viška tečnosti u vašoj ruci. Limfoedema takođe može biti izazvana radioterapijom.

Limfoedema se može liječiti vježbom, masažom i korištenjem elastičnog rukava (čvrsto stegnuti zavoj koji tjera višak tečnosti iz vaše ruke), ali to je dugoročni (hronični) poremećaj. Limfoedema se može javiti mjesecima ili ponekad godinama nakon operacije. Obratite se vašem ljekaru ako primijetite otok na ruci ili šaci na strani na kojoj ste imali operaciju.

Rekonstrukcija dojke i proteza

Ako imate mastektomiju, možda ćete moći imati rekonstruktivnu operaciju istovremeno ili kasnije kako biste rekonstruisali dojku. To se može izvesti ugradnjom grudnog implanta ili uzimanjem tkiva iz nekog drugog dijela tijela kako bi se napravila nova dojka.

Vi odlučujete da li ćete imati rekonstruktivnu operaciju nakon mastektomije i kada ćete je imati, sve dok ne postoji medicinski razlog za odlaganje operacije. Razgovarajte detaljno o svojim opcijama sa svojim hirurgom prije donošenja odluke.

Žene koje odluče da ne žele operaciju rekonstrukcije dojke mogu nositi lažnu dojku ili protezu. Nakon mastektomije, možda će vam biti potrebna privremena pamučna proteza i trajna proteza od silikona koja se može zamijeniti svake dvije godine.

Hemoterapija

Hemoterapija je specijalistička terapija za kancer koja koristi lijekove kako bi se zaustavio rast kanceroznih ćelija. Ovi lijekovi su poznati kao citotoksici, što znači da oni ciljaju brzorastuće kancerozne ćelije, sprečavajući ih da se dijele i umnožavaju.

Hemoterapija se obično koristi prije radioterapije kako bi se uništile sve kancerozne ćelije koje se ne mogu odstraniti operacijom, iako se može dobiti i prije operacije kako bi se smanjio veliki tumor. Takođe se može koristiti za liječenje raka dojke koji se ponovo javio.

Ako morate primati hemoterapiju, vjerovatno će vam lijek davati intravenozno (injekcijom kroz venu, direktno u krvotok). U nekim slučajevima, možda ćete morati uzimati tablete. Ima mnogo različitih citotoksičnih lijekova za rak dojke i vjerovatno će vam dati kombinaciju tri lijeka istovremeno. Kada cirkuliše kroz vašu krv, lijek cilja kancerozne ćelije u vašoj dojci, kao i sve druge koje su se možda proširile drugdje u tijelu.

Ako još niste prošli menopauzu, hemoterapija može zaustaviti proizvodnju estrogena u vašem tijelu (koji može podstaći rast nekih vrsta raka dojke). Vaši jajnici bi trebali ponovo početi proizvoditi estrogen nakon završetka hemoterapije. U malom broju slučajeva ovo se ne desi, pa hemoterapija može izazvati ranu menopauzu.

Nije moguće predvidjeti da li će se to desiti, ali su veće šanse da se to desi ženama preko 40, jer su one bliže godinama kada se ulazi u menopauzu. Ako uđete u menopauzu kao rezultat hemoterapije, nećete više moći zatrudniti.

Možda ćete primate hemoterapiju u sesijama tri ili četiri puta sedmično, u periodu od četiri do osam mjeseci. Sesije će biti u razmaku od tri do četiri sedmice kako bi se tijelo moglo odmoriti između terapija. Lijek se obično ubrizgava u trajanju od tri sata, mada u nekim slučajevima ovo može biti produženo na 24 sata. U tom slučaju, moraćete prenoćiti u bolnici.

Neželjeni efekti hemoterapije

Hemoterapija djeluje tako što sprječava ćelije, kao što su kancerozne ćelije, da rastu brzo. Međutim, postoje i druge ćelije u tijelu koje se brzo dijele i umnožavaju, uključujući folikulu dlake i crvena i bijela krvna zrnca. Hemoterapija takođe uništava ove nekancerozne ćelije, što može izazvati mnogo neželjenih efekata, uključujući:

  • gubitak kose,
  • mučninu i povraćanje,
  • dijareju ili konstipaciju,
  • osip na koži šaka i stopala,
  • gubitak apetita,
  • infekcije usta,
  • anemija (umor i gubljene daha zbog nedostatka crvenih krvnih zrnaca), i
  • leukopenija (infekcija izazvana nedostatkom bijelih krvnih zrnaca).

Ako morate da primate hemoterapiju, neželjeni efekti koje ćete osjetiti zavise od vrste citotoksičnog lijeka koji uzimate, broja terapijskih sesija koji imate i vaše individualne reakcije na liječenje.

Ukoliko iskusite mučninu i povraćanje kao rezultat hemoterapije, možda ćete moći uzimati lijek protiv mučnine da vam bude lakše. On se može davati intravenozno (injekcijom direktno u krvotok) istovremeno kada i hemoterapija.

Neželjeni efekti hemoterapije traju samo dok traje liječenje. Kada završite s terapijom, brzorastuće ćelije koje postoje prirodno u vašem tijelu će se same oporaviti. To znači da će vam kosa ponovo izrasti, iako će možda izgledati drugačije nego prije ili će biti drugačija na dodir. Na primjer, može biti donekle drugačije boje, ili mekša ili kovrdžavija nego prije.

Radioterapija

Radioterapija koristi rendgenske zrake velikih energija. Kao hemoterapija, ona cilja brzorastuće kancerozne ćelije. Radioterapija se obično daje poslije hemoterapije kako bi se umanjio rizik od ponovnog javljanja kancera nakon poštedne operacije dojke, ili kako bi se uništile sve preostale kancerozne ćelije u vašim limfnim čvorovima ispod pazuha nakon mastektomije. Takođe se može dati bez hemoterapije ako je kancer otkriven u ranoj fazi.

Ako primate radioterapiju, vaša terapija će započeti otprilike jedan mjesec nakon operacije ili hemoterapije, kako bi se organizmu dala prilika da se oporavi. To je bezbolna procedura u kojoj ležite ispod radioterapijskog uređaja dok ona usmjerava radijaciju na bolesnu dojku. Vaš radiolog (specijalista za radioterapiju) će vas namjestiti tako da uređaj cilja samo kancerozne ćelije i što je više moguće izbjegne zdravo tkivo.

Vjerovatno ćete imati radioterapijske sesije pet dana u sedmici u trajanju od tri do šest sedmica. Svaka sesija će trajati samo nekoliko minuta. Radijacija ne ostaje u vašem sistemu nakon toga i potpuno je bezbjedno biti među ljudima između terapija.

Neželjeni efekti radioterapije

Pošto radioterapija cilja brzorastuće kancerozne ćelije, kao i hemoterapija, može imati nekoliko neželjenih efekata. Druge brzorastuće ćelije, kao što su ćelije kože ili ćelije koje okružuju vaš probavni sistem se takođe oštećuju radioterapijom. Neželjeni efekti radioterapije uključuju:

  • iritaciju i tamnjenje kože na dojci,
  • iscrpljenost (ekstremni umor), i
  • limfoedemu (nakupljanje viška tečnosti u ruci izazvano blokadom limfnih čvorova ispod ruke).

Limfoedema se može javiti mjesecima ili godinama nakon radioterapije. Obratite se ljekaru ukoliko primijetite otok na ruci ili šaci na strani koja je liječena.

Hormonska terapija

Ako je ustanovljeno da je vaš rak dojke pozitivan na hormonske receptore kada je dijagnostikovan, možda ćete primati hormonsku terapiju kako bi se dalje smanjio rizik od ponovnog javljanja kancera.

Rast raka dojke koji je pozitivan na hormonske receptore stimulišu hormoni estrogen ili progesteron, koji prirodno postoje u vašem organizmu. Hormonska terapija djeluje tako što smanjuje nivo hormona u tijelu ili sprječava njihovo djelovanje. Može se koristiti kao jedina terapija za rak dojke ako zbog vašeg opšteg zdravstenog stanja ne možete imati operaciju, hemoterapiju ili radioterapiju.

Ako je hormonska terapija odgovarajuća u vašem slučaju, terapiju ćete vjerovatno primati nakon operacije ili hemoterapije. U nekim slučajevima, može se dati prije operacije da bi se smanjio veliki tumor. Postoji nekoliko različitih lijekova u sklopu hormonske terapije, uključujući tamoksifen, inhibitore aromataze i regulatore rada hipofize. U većini slučajeva, moraćete uzimati hormonsku terapiju do pet godina nakon operacija raka dojke.

Tamoksifen

Tamoksifen je najčešći tip hormonske terapije. On je najuspješniji u liječenju kancera koji je pozitivan na receptore estrogena, iako vam može biti propisan tamoksifen i ako je kancer pozitivan na receptore progesterona. Ako vam je propisan tamoksifen, moraćete ga uzimati svaki dan oralno kao tabletu ili tečnost. Tamoksifen može izazvati nekoliko neželjenih efekata, uključujući:

  • zamor,
  • promjene u menstrualnom ciklusu,
  • mučninu i povraćanje,
  • napade vrućine,
  • bolove u zglobovima,
  • glavobolje, i
  • debljanje.

Inhibitori aromataze

Inhibitori aromataze se mogu naći pod nazivima Arimidex, Aromasin i Femara. Oni su podesni samo za žene koje su prošle menopauzu, jer blokiraju estrogen koji proizvode nadbubrežne žlijezde nakon menopauze. Inhibitori aromataze se uzimaju kao tableta jednom dnevno. Inhibitori aromataze mogu izazvati neželjene efekte, uključujući:

  • napadi vrućine i znojenja (valunge),
  • gubitak interesa za seks,
  • mučninu i povraćanje,
  • zamor,
  • bolove u zglobovima,
  • glavobolje, i
  • osip na koži.

Regulatori hipofize

Regulator rada hipofize koji se najčešće koristi u liječenju raka dojke je goserelin (Zoladex). On se propisuje ženama koje još uvijek imaju menstruaciju, jer spriječava jajnike da proizvode hormone.

Ako vam je propisan regulator hipofize, vaš menstrualni ciklus će prestati dok ga uzimate. On bi ponovo trebao početi kada se završi terapija. Međutim, ako se približavate menopauzi (oko 50 godina starosti), može se desiti da vaša menstruacija ne počne ponovo kada prestanete uzimati regulator hipofize.

Ova vrsta hormonske terapije se uzima kao injekcija jednom mjesečno i može izazvati menopauzne neželjene efekte, uključujući:

  • napade toplote i znojenja (valunge),
  • nagle promjene raspoloženja, i
  • probleme sa snom.

Biološka terapija

Ako se pri dijagnozi ustanovi da je vaš rak dojke HER2 pozitivan, možda ćete primati biološku terapiju kako biste dalje smanjili rizik od ponovnog javljanja raka dojke. Biološka terapija takođe može pojačati efekte hemoterapije na ćelije raka dojke. Za više informacija o testiranju na HER2, vidjeti Dijagnoza, gore.

Rast raka dojke koji je HER2 pozitivan stimuliše protein HER2. Biološka terapija djeluje tako što spriječava efekte HER2 i pomaže vašem imunološkom sistemu da se odbrani od kanceroznih ćelija.

Trastuzumab (Herceptin)

Ako ste sposobni da primate biološku terapiju, vjerovatno će vam prepisati lijek koji se zove trastuzumab (Herceptin). Trastuzumab se obično koristi nakon hemoterapije.

Trastuzumab je vrsta biološke terapije poznate kao monoklonska antitijela. Antitijela se javljaju u vašem tijelu i proizvodi ih imunološki sistem kako bi uništio štetne ćelije kao što su virusi i bakterije. Trastuzumab cilja i uništava kancerozne ćelije koje su HER2 pozitivne.

Ako vam je propisan trastuzumab, moraćete primiti terapiju u bolnici gdje vam se daje intravenozno (injekcijom direktno u venu). Svaka terapijska sesija traje do sat vremena, a broj potrebnih sesija će zavisiti od toga da li je rak dojke u ranoj fazi ili je uznapredovao. U prosjeku, trebaće vam jedna sesija svake tri sedmice ako je rak dojke u ranoj fazi ili sedmične sesije ako je rak uznapredovao.

Trastuzumab može izazvati neželjene efekte, uključujući srčane probleme. To znači da nije podesan ako imate srčane probleme kao što je angina, nekontrolisano visok krvni pritisak (hipertenzija) ili oboljenje srčanog zaliska. Ako morate uzimati trastuzumab, imaćete redovne preglede srca kako bi bili sigurni da lijek ne izaziva nikakve probleme. Drugi neželjeni efekti trastuzumaba su:

  • početna alergijska reakcija koja može izazvati mučninu, otežano disanje, groznicu i temperaturu,
  • dijareja,
  • zamor, i
  • bolovi.

 

Prevencija

Uzroci raka dojke nisu u potpunosti poznati. Zbog toga nije moguće znati da li ga nešto uopšte može spriječiti. Utvrđen je niz faktora koji smanjuju šanse za pojavu raka dojke.

Takođe postoje metode skrininga na rak dojke. Dolje su navedeni mogući faktori koji utiču na prevenciju raka dojke i detaljan opis metoda skrininga.

Ishrana i stil života

Istraživanja raka dojke pokazuju da zdrava izbalansirana ishrana može pomoći u prevenciji. Na primjer, stopa raka dojke među ženama u Japanu, koje jedu nemasnu hranu bogatu voćem i povrćem je mnogo niža nego kod žena u Americi čija je ishrana bogata mastima.

Takođe se sugeriše da redovna vježba može smanjiti rizik od raka dojke čak za jednu trećinu. Ako ste prošli menopauzu, naročito je važno da nemate višak kilograma i da ne budete gojazni, jer to izaziva lučenje više estrogena, što ponekad može stimulisati rast kanceroznih ćelija.

Pored toga, poznato je da su redovna vježba i zdrava nemasna ishrana veoma dobri za vaše opšte zdravlje i mogu pomoći u prevenciji svih vrsta kancera i srčanih oboljenja.

Dojenje

Žene koje doje statistički imaju manje izglede da dobiju rak dojke nego one koje ne doje. Istraživanja pokazuju da žene koje doje mogu smanjiti rizik od razvoja raka dojke prije nego što dostignu menopauzu za pola. Naročito mlađe majke mogu smanjiti rizik od raka dojke dojenjem. Rizik se dalje smanjuje što duže dojite bebu.

Razlozi za to nisu u potpunosti poznati, ali je moguće da je to zato što nemate redovnu ovulaciju dok dojite i vaš nivo estrogena ostaje stabilan.

Skrining za žene sa visokim rizikom od raka dojke

Vaš rizik od razvoja raka dojka se smatra većim od prosječnog ako:

  • Dva ili više članova bliže porodice (od kojih je najmanje jedan član vaša majka ili sestra) sa iste strane imaju (ili su imali) rak dojke.
  • Tri člana bliže porodice imaju ili su imali dijagnostikovan rak dojke u bilo kojoj starosnoj dobi.
  • Jedan član uže porodice ima rak dojke i jedan ima rak jajnika (jedna od njih je vaša majka, sestra ili ćerka),
  • Vašoj majci ili sestri je dijagnostikovan rak dojke prije 40 godina starosti.
  • Vašem ocu ili bratu je dijagnostikovan rak dojke u bilo kojoj starosnoj dobi.
  • Vašoj majci ili sestri je dijagnostikovan rak dojke u obje dojke i prvi put je dijagnostikovan prije 50 godina starosti.

Ako se bilo šta od gore navedenog odnosi na vas, obratite se svom porodičnom ljekaru koji će vas uputiti na pregled na osnovu vaše porodične istorije.

Genetski skrining na rak dojke

Ako nakon pregleda utvrde da imate porodičnu istoriju raka dojke, to može biti zato što se jedan od gena koji povećava šanse za rak dojke nasljeđuje u vašoj porodici. Možda ćete moći uraditi skrining na ove gene, koji su poznati kao BRCA1, BRCA2 i TP53.

Da biste uradili genetski skrining na rak dojke, morate imati živog člana porodice sa rakom dojke. Vi i vaš rođak ćete raditi nalaz krvi da se utvrdi da li oboje nosite neki od gena raka dojke.

Kako izgleda program skrininga na rak dojke

Šta se dešava tokom mamografije, i koje su koristi od mamografije i ultrazvuka.

Skrining omogućava otkrivanje raka dojke u ranom stadiju, kada postoje velike šanse za uspješno liječenje i potpuni oporavak.

Rendgenski snimak dojki (mamografija) koristi se kako bi se otkrile abnormalnosti. Prvo se radi snimak jedne dojke, a zatim druge. Dojka se stavi na rendgenski aparat i nježno ali čvrsto se pritisne prozirnom pločom. Rade se dva rendgenska snimka svake dojke iz različitih uglova. Većini žena je ovo neugodno, a nekima može biti i bolno. Ali pritiskanje dojke je neophodno kako bi se dobila jasna slika.

Izvor: BHZdravlje.ba

 

 

Odgovori