Kako odabrati posuđe

Jedan gutljaj iz plastične čaše – i znate da pijete više od čaja. Iako čaša izgleda stabilno, ona to nije.

Jeste li ikad primijetili da je suho voće, koje je ostalo dugo u plastičnom pakovanju, poprimilo okus plastike?

To je zbog toga da ioni hrane i ioni plastike počinju međusobno reagirati.

Izbjegavajte dodavati toksine u svoju hranu. Ovo su smjernice da odaberete  – i koristite – zdravo posuđe.

Kvalitetno posuđe pomaže da ostanete u dobrom zdravlju i poboljšava okus hrane.

Nije bez veze da se samo staklene i keramičke epruvete koriste u kemijskim laboratorijima, gdje materijal epruveta ne smije utjecati na rezultate eksperimenta. Staklo i keramika su inertni i nereaktivni.

Slijedeći put kada kupujete posuđe za svoju kuhinju, uzmite u obzir reaktivnost posuđa i kuhinjskog pribor, i kada je to moguće, odaberite inertno ili nereaktivno posuđe.

Na drugom mjestu je posuđe i pribor od umjereno reaktivnog materijala. Po mogućnosti, izbjegavajte posuđe od visoko reaktivnog materijala.

Reaktivnost hrane

Reaktivnost je tendencija spoja da kemijski reagira s drugim tvarima ili sam sa sobom, oslobađajući energiju. Hrana i posuđe mogu međusobno reagirati.

Temperatura utjeće na reaktivnost. Kada je hrana vruća, reagira puno brže nego kada je hladna.

Osim toga, neke vrste hrane su reaktivnije od drugih.

Masno, kiselo i voda reagiraju sa posuđem puno brže. Na primjer, obična riža nije toliko reaktivna, ali riža skuhana sa uljem, rajčicom i octom može puno brže poprimiti strane ione.

Upravo zbog toga kvalitetna ulja i ocat prodaju isključivo u staklenim bocama koje su nereaktivne.

Ne morate se u potpunosti riješiti plastike. Ali sigurno ćete pronaći načine da smanjite upotrebu reaktivnog posuđa u vašoj kuhinji.

Nadamo se da će vam ova informacija poslužiti u odabiru kvalitetnog i zdravog posuđa za vašu obitelj.

Reaktivno posuđe – nije preporučljivo

Neprianjajuće posuđe sadrži plastične polimeri (silikon je jedina iznimka).  Zagrijavanjem teflonske tave na temperaturama od 260 do 350 °C polimeri ispuštaju otrovne pare, koje su smrtonosne za kućne ptice, kanarince i papige, i svakako nisu zdrave za ljude.

Iako obično ne ostavljamo prazan lonac na vatri, to se može lako dogoditi – kako se dogodilo meni prije tjedan dana! Ako se to desi sa loncem od teflona, temperaturna granica bit će prekoračena.

Neprianjajuće posuđe se pojavilo 1944 godine. Prije toga da bi izbjegli prianjanje hrane kuhari su stavili više vode ili više masnoće i kuhali na nižoj temperaturi.

To se može primijeniti i danas. Osim toga, zagorjela hrana može se lako oprati.

Preporučujemo da izbjegavate lonce i kuhinjski pribor od teflona.

1. Aluminij

Posuđe od aluminija ispušta u hranu aluminij, koji je opasan za zdravlje. Lijevani aluminij je stabilniji od običnog tankog aluminijskog posuđa.
Izbjegavajte aluminijsku foliju. Umjesto toga da pečete krumpir u aluminijskoj foliji, ispecite ga direktno na roštilju ili u vatrostalnom loncu sa poklopcem.
Nova vrsta aluminija – anodizirani aluminij (alugus) je nereaktivan i dosta dugotrajan. Međutim, ako ga ogrebete, aluminij postane reaktivan. Zbog toga ne preporučujem posuđe od anodiziranog aluminija.

 

2. Bakar

Prednost posuđa od bakra je to što dobro provodi toplinu. To omogućuje ravnomjeran raspored topline kod pripremanja hrane.

Posuđe od bakra brzo se zagrijava i brzo hladi, što omogućuje savršenu kontrolu tokom pripremanja hrane. Dobra toplinska provodljivost posuđa je vrlo bitna kod pirjanja.

Posuđe od bakra ima dva nedostatka – a to su njegova cijena i visoka reaktivnost. Bakar, aluminij i lijevano željezo su reaktivni  – što znači da brzo reagiraju sa namirnicama, posebice kiselom hranom, ispuštajući ione metala u hranu.

Takvo posuđe može pokvariti okus i boju vaše hrane, a da ne govorimo već o tome da unosite u Vaš organizam  preveliku količinu metala.

3. Plastika

Reaktivnost plastike ovisi o njezinoj strukturi – čim je mekša i fleksibilnija plastika, tim je njezina reaktivnost veća. Na takav način, plastična vrećica puno brže reagira sa hranom nego čvrste plastične posude.
Polivinil klorid koji se nalazi u plastici, ispušta toksin DEAH, koji razorno utječe na rad hormona. Također, plastika sadrži ftalate, koji se akumuliraju u tkivima i štete radu jetre i pluća. Kod testiranja na životinjama, ftalati su štetili radu reproduktivnih organa.

Izlučivanje ftalata iz plastike u hranu se povećava pod mehaničkim utjecajem (savijanje, pritisak, žvakanje), pod utjecajem rastvarača (mast, ulje, slina) i visoke temperature (iznad 30C).

 Umjereno reaktivno posuđe – dobar izbor

 

1. Nehrđajući Čelik (Inox)

Nehrđajući čelik je najmanje reaktivan metal. Za mnoge ljude posuđe od nehrđajućeg čelika je univerzalan i zdrav izbor. Iz brojne ponude posuđa od nehrđajućeg čelika najbolji su lonci sa debljim dnom ili posuđe od kirurškog čelika.
U zadnje vrijeme se pojavilo mnogo vrsta posuđa od nehrđajućeg čelika, uključujući lonce, tave i tepsije.
Odmah nakon kuhanja uklonite hranu iz lonca kako bi spriječili da ona poprimi okus metala. Ako je posuda od čelika dobila ogrebotinu (nakon ribanja sa žicom za posuđe), ispuštanje iona metala je sve osjetnije.

Najbolje je da uopće ne ribate posuđe od čelika. Ako je hrana zagorjela, posipajte to sa sodom bikarbonom ili jakim sredstvom za čišćenje i ostavite lonac na nekoliko sati. Soda bikarbona će „odvojiti“ zagorjelu hranu od površine lonca.

2. Ugljični čelik

Ugljični čelik je dosta jeftin i idealan je materijal za vok i za tavu za prženje, jer odlično provodi toplinu. Da posuđe ne zahrđa, pripazite da ga dobro osušite i držite na suhom mjestu.

 3. Gus (lijevano željezo)

Posuđe od lijevanog željeza je dobro za pripremanje palačinki i pogačica te pirjanje povrća. Nemojte pripremati juhu ili bilo koju tekuću ili kiselu hranu u posuđu od lijevanog željeza, jer takva hrana reagira sa ionima željeza.

 

Inertno i ne-reaktivno posuđe – odličan izbor
1. Emajlirano  posuđe

Emajl je u stvari staklo, tehnološkim postupkom „prilijepljeno“ uz metal.  Postoji nekoliko brandova kvalitetnog emajliranog posuđa, kao što su Le Creuset, Chantal itd.
Jedini nedostatak je to da je kvalitetno emajlirano posuđe dosta skupo. Ali ako ga dobro čuvate, kvalitetno emajlirano posuđe će trajati godinama, dok će jeftino emajlirano posuđe koje ima vrlo tanak sloj emajla brzo popucati – i zbog toga jednostavno ne vrijedi Vašeg novca.
Kada emajl popuca, obavezno će pronaći put u Vašu hranu, a metal ispod emajliranog sloja će reagirati sa hranom. Zbog toga ako ste u mogućnosti, kupite skuplje i kvalitetnije emajlirano posuđe.

2. Staklo

Stakleno posuđe, kao i vatrostalno posuđe za pečenje, je inertno i ima pristupačnu cijenu.
Svakako preporučujemo stakleno posuđe kao zdrav izbor za vašu kuhinju.
 

3.  Bambus

Kuhače i štapići za jelo od bambusa ili bilo kojeg drugog drveta su  nereaktivni, zdravi i imaju pristupačnu cijenu.

4. Glineno i keramičko posuđe

Glineno i keramičko posuđe je inertno. Osim toga ono ispušta far-infrared toplinu, najbolju i najzdraviju toplinu za pripremanje hrane, koja također daje jelima cijeli spektar finih okusa.
Takvo posuđe se obično koristi za pečenje ili dugo ukuhavanje hrane.  Glineno i keramičko posuđe je vrlo lijepo, ali je krhko. Zbog toga je potrebno pažljivo rukovati sa njim.

5.  Papir

Papir ponekad može biti koristan. Aluminijske forme za pečenje ili teflonske tepsije možete prekriti papirom za pečenje i na takav način neutralizirati njihovu reaktivnost.
Papir također možete koristiti za pohranu namirnica i hrane umjesto plastičnih vrećica.

 

6. Silikon

Smatra se da je posuđe od silikona inertno i može se koristiti do temperature 220 C. Ako se temperatura prekorači, silikon se počinje topiti, ali pri tome ne ispušta toksičnu paru.
Silikon je jedini nereaktivni neprianjajući materijal. Silikon je sintetička guma, iz koje se sada proizvode tepsije za pečenje, forme za muffine, lopatice za kuhanje, razvijače i td.
Silikonsko posuđe je otporno na toplinu (do 220C), fleksibilno, lako je za čišćenje i može ići direktno iz pećnice u hladnjak ili zamrzivač.
Izvor: www.alternativa-za-vas.com

Vaš osobni program prevencije raka

Jeste li zabrinuti zbog toga što je Vašem prijatelju dijagnosticiran karcinom?

Je li Vas šokirala smrt Stevea Jobsa?

Vaše emocije su opravdane. No, imam dobru vijest: postoji način na koji možete spriječiti ovu strašnu bolest.

Liječi li se netko od Vama bliskih osoba od raka i jeste li užasnuti gledajući njegovu patnju?

Vrijeme je da razradite plan prevencije raka za sebe i svoju obitelj.

Ona uključuje pažnju prema svojoj dijeti i stilu života, eliminaciju toksina te unos određenih nutrijenata. Prevencija raka nije toliko težak zadatak.

 

1.Jedite zdravo

Najvažniji dio prevencije raka je Vaša dijeta. Vaša prehrana bi trebala biti što zdravija.

Jedite cjelovitu hranu u njezinom prirodnom obliku. Ograničite unos brze i prerađene hrane.

Čitajte etikete na ambalaži proizvoda. Izbjegavajte konzervanse, umjetne boje i ostale aditive.

Kada je to moguće, kupujte hranu iz biološkog uzgoja. To se posebice odnosi na voće, jer ono najviše upija pesticide, te proizvode životinjskog porijekla koji mogu sadržavati hormone i antibiotike.

Šećer hrani rak. Ograničite unos bijelog rafiniranog šećera.

Povećajte unos lanenog ulja koje dokazano sprječava širenje stanica raka.

2.Izbjegavajte toksine

Toksini su postali dio naše svakodnevice. Toksini mogu uzrokovati mnoge zdravstvene tegobe poput alergije, astme, hormonskih poremećaja – sve do raka.

Moguće je smanjiti prisutnost toksina u Vašem domu.

Mnoga sredstva za čišćenje i osobnu njegu sadrže sintetičke kemikalije dobivene iz nafte.

Na ovoj listi su sredstva za pranje rublja, čišćenje doma, pranje posuđa, mirisni mikrosprejevi, šamponi, kreme, paste za zube, parfemi i kozmetika.

Preporučujemo da koristite ekološka sredstva za čišćenje i organsku kozmetiku.

Ako pušite, odmah razmislite o tome da prestanete s time. Bez obzira na to što mislite, cigarete zaista uzrokuju rak.

Unosite što manje alkohola jer i on povećava rizik od mnogih vrsta karcinoma.

Redovito radite čišćenje organizma od toksina.

3. Vježbajte

Pobrinete se za to da vježba postane dio Vašeg života. Označite dane za vježbu na kalendaru i držite se plana.

Uskoro ćete primijetiti da su se Vaše raspoloženje i san poboljšali, osjećat ćete se sretnijima i punima energije.

Osim toga, vježba će Vas zaštititi od mnogih vrsta raka.

Istraživanja pokazuju da 3-4 sati vježbe tjedno smanjuju rizik od raka dojke za 40%, raka prostate za 30%, a raka crijeva – za  zapanjujućih 50%.

4. Opuštajte se

Naš život je prepun stresa, a stres se danas povezuje s mnogim bolestima.

Najnovija istraživanja su otkrila da hormoni stresa uzrokuju pad imuniteta i pogoduju razvoju stanica karcinoma.

Stoga, naučite se opuštati. Nije bitno koliko je Vaš život napunjen stresom. Bitno je kako se nosite s njim.

Meditacija, šetnja u prirodi, lagane vježbe, topla kupka, dobar film, druženje s prijateljima ili obitelji dobar su način da se opustite i zaboravite na svakodnevne probleme.

5. Sunčajte se

Nedostatak vitamina D povezuje se s osteoporozom, pretilošću, astmom, srčanim bolestima, multiplom sklerozom, a sada i karcinomom.

Studije potvrđuju da je vitamin D bitan, ne samo za prevenciju raka, nego i uništava već postojeće tumore.

Vitamin D možete dobiti apsolutno besplatno: organizam ga stvara kada se izlažete sunčevoj svjetlosti.

Svakodnevno provodite na suncu barem 15-20 minuta da biste dobili dovoljne količine ovog važnog vitamina.

Ne zaboravite da sredstva za sunčanje s SPF zaštitom blokiraju stvaranje vitamina D.

5. Unosite dodatne nutrijente

U naše vrijeme osiromašenog tla i nekvalitetne hrane, unos dodatnih nutrijenata je izbor mnogih ljudi.

Uobičajeno je čuti da je beskorisno, čak štetno, uzimati dodatke prehrani. Takvo razmišljanje je pogrešno.

Vitamini, minerali, biljni ekstrakti i drugi dodaci su korisni, a odnos korist-cijena je izrazito povoljan.

To su dokazale tisuće nezavisnih istraživanja. Još važnije, isto tvrde mnogi ljudi koji su bolovali od raznih poremećaja ili bolesti, uključujući tumore.

Za prevenciju raka najbitniji je unos adekvatne količine antioksidanata.

Kako starimo i naše stanice neizbježno stare i oštećuju se. Antioksidanti mogu popraviti ovu štetu i spriječiti daljnji rast kancerogenih stanica. Naše tijelo godinama počinje stvarati manje antioksidanata, zbog toga ih je korisno unositi u obliku dodataka prehrani.

Najjači poznati antioksidanti su astaksantin, resveratrol, alfa lipoična kiselina te L-glutation.

Možete dodati i aktivatore imuniteta kao što su ljekovite gljive, pektin iz citrusa, vitamin C, selen, cink.
Ovaj jednostavan plan zaštitit ćete Vas i Vaše bliske od raka te vam produžiti život za dodatnih 20-30 godina.

Nemojte se bojati raka, nego poduzmite nešto da ga spriječite.
Imate li svoj plan zaštite od raka? Podijelite ga s nama!

Izvor: http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/prevencija-raka

Dezodoransi i kreme povezani s tumorom dojke

Hemijski sastojci dezodoransa, krema za lice i hrane, pronađeni su kod svih oboljelih od tumora dojke. Riječ je o parabenima koji se upotrebljavaju u raznim kozmetičkim sredstvima i hrani.

Dezodoransi i kreme povezani s tumorom dojke
‘Činjenica da su parabeni prisutni u toliko uzoraka raka dojke dovoljno je opravdanje za daljnje istraživanje na ovu temu’, stoji u zaključku nove studije koju je vodio dr. Philippa Darbresa Sveučilišta Reading, u kojoj je uzet uzorak od 40 oboljelih od raka dojke.

Niz istraživanja provedenih od 1998. bacaju sumnju na mogući utjecaj parabena na razvoj raka dojke. Naime, ovi spojevi se koriste u svakodnevnim kozmetičkim proizvodima kao što su kreme za lice, dezodoransi protiv znojenja, šminka, kreme za brijanje, losioni za tamnjenje i zubne paste. Parabeni u kozmetičkim sredstvima sprečavaju razvoj mikroba, no zapaženo je da djeluju slično estrogenu, koji dokazano igraulogu u razvoju raka dojke. Iako oponašaju estrogen, parabeni ipak nemaju tako jako djelovanje kao pravi hormoni.

Znanstvenici nisu dokazali uzročno posljedičnu vezu između navedenih proizvoda i razvoja raka dojke, ali ih zabrinjava što su spojevi prisutni u uzorcima tumora.

Parabeni se nalaze i u hrani kao što je prerađeno meso, kolačima i nekim grickalicama te u lijekovima.

U kozmetici se najčešće upotrebljavaju metilparaben, propilparaben i butilparaben. No zna se naći i benzilparaben te sobutilparaben. U sklopu navedene studije i kod žena koje nisu koristile dezodoranse s parabenom pronađeni su parabeni, pa se pretpostavlja da su došli u organizam nekim drugim putem. Dakako, ovo istraživanje ne dokazuje da parabeni izazivaju rak, ali ipak zabrinjava. Zanimljivo da se u borovnicama parabeni nalaze sasvim prirodno.

Zakoni o kontroli kozmetičkih proizvoda uglavnom su takvi da se u njima može naći gotovo sve. A što se, primjerice, krije u sredstvima protiv znojenja ili iza oznake koja ukazuje na miris?

Američka Agencija za zaštitu okoliša zahtijeva od radnika da nose zaštitne rukavice, odjeću i naočale dok barataju kemikalijama kao što su diazolidinil urea i propilen glikol pri proizvodnji vašeg omiljenog antiperspiranta (sredstva protiv znojenja).

Radnici su upozoreni da paze da im koža ne dođe u dodir s ovim kemikalijama jer dovode do abnormalnih promjena u strukturi mozga, jetara i bubrega. I to u koncentracijama manjim od onih koji se nalaze u gotovim dezodoransima! Za razliku od radnika, kupce ne upozoravaju na rizik prije kupnje ovih popularnih proizvoda, koje svaki dan nanosimo direktno na kožu pazuha, piše Estelle Hayes za Huffingtonpost.
Prepušteni smo, dakle, sami sebi i čitanju sastojaka. No, i tu postoji problem jer proizvođači nisu dužni navesti sve što se nalazi u proizvodu. Ukoliko na etiketi piše ‘miris’ nikad nećete saznati o čemu se radi. Mirisi su zaštićeni kao poslovna tajna, a to znači da bi se tu moglo nalaziti do čak 200 sumnjivih sastojaka.

Izvor: www.net.hr

Oprezno sa šećerom!

Nekoć, kad smo se zaželjeli šećera, znali smo gdje ćemo ga naći – u sladoledu, kolačima, bombonima i ostalim slatkišima. A kad smo nagomilali previše kilograma ili pak postali svjesni da puno šećera šteti zdravlju, znali smo kako ga izbaciti s jelovnika – izbjegavajući iste te namirnice. No, vremena su se promijenila i smanjiti unos šećera više nije tako lako, jer on je u gotovo svim namirnicama koje jedemo, od slatkiša preko gaziranih pića, sokova, energetskih i vitaminskih napitaka do slanih jela, raznih umaka, kečapa, konzerviranog povrća, suhomesnatih proizvoda, kruha i tjestenine…

 

Od deserta do slanih jela

Takozvani dodani šećer, odnosno šećer koji nije prirodno prisutan u namirnicama (ili koji sami stavljamo u hranu) nego je dodan u njih tijekom industrijske obrade, danas je postao velik problem i prijetnja zdravlju. Istraživanje na Sveučilištu u Minnesoti otkrilo je da je od 1980. do 2009. konzumacija dodanog šećera među muškarcima porasla za gotovo 40 posto, a kod žena za više od 35 posto. Udio dodanog šećera u ukupnom dnevnom unosu kalorija u tom je periodu porastao sa 9,9 na 13,4 posto. Tim stručnjaka koji je vodio istraživanje upozorava da ljudi danas konzumiraju dvostruko više dodanih šećera nego prije četiri desetljeća, što znatno utječe na ukupnu količinu šećera unesenu u organizam tijekom godine. Primjerice, 1950. prosječni Aamerikanac godišnje je konzumirao oko 50 kilograma šećera, a 2000. oko zastrašujućih 76 kilograma. Za takvo povećanje konzumacije šećera zaslužne su i promjene u metodama proizvodnje i obrade hrane koje su se počele događati od sredine 20. stoljeća. Kako bi se sačuvao ili pojačao okus namirnica, poboljšala tekstura i boja, povećao obujam ili pak ublažila njihova prirodna kiselost, proizvođači hrane počeli su dodavati šećer u sve moguće prehrambene proizvode. Tako se šećer iz slatkiša raširio i u slana jela i druge prehrambene proizvode u kojima ga uopće ne bismo očekivali. Istina, njegova prisutnost u namirnicama gotovo je uvijek navedena na deklaracijama, ali ne uvijek kao šećer, već pod raznim stručnim terminima pod kojima ga prosječna osoba teško može prepoznati.

Kako ga otkriti u tri koraka

Odlučite li ozbiljno smanjiti unos šećera i uskladiti ga s preporučenom dnevnom količinom koja iznosi najviše 50-60 grama, prvo morate osvijestiti da se šećer krije u mnogim proizvodima u kojima ga ne biste očekivali, a zatim naučiti čitati deklaracije i obavezno prije kupnje prekontrolirati sastav proizvoda.

• Pod kojim se nazivima krije

Kako biste mogli prepoznati da je šećer prisutan u namirnicama koje kupujete, morate znati pod kojim se sve nazivima krije na deklaracijama, odnosno u popisu sastojaka. Šećer od šećerne repe ili šećerne trske, turbinado šećer (sirovi šećer kojemu je u centrifugi isprana melasa), smeđi šećer, invertni šećer (mješavina glukoze i fruktoze, nastaje procesom razgradnje saharoze koji se naziva inverzija, a koristi se najčešće u industriji slatkiša kada se želi spriječiti kristalizacija šećera) samo su neke od brojnih vrsta šećera koje se koriste u prehrambenoj industriji. No, na popisu sastojaka šećer može biti naveden i kao sirup agave, slad (ili maltoza, sastoji se od 2 molekule glukoze, a može se proizvesti iz škroba krumpira ili žitarica, najpoznatiji su pšenični, kukuruzni i ječmeni slad), melasa (nusprodukt u proizvodnji šećera, odnosno ono što ostane na dnu bačve nakon procesa rafiniranja šećera, sadrži vitamine i minerale koji su prije bili u šećernoj trsci, ali i kalorije), med, kukuruzni zaslađivači, sukanat (nerafinirani sušeni sok šećerne trske), razni sirupi, poput javorovog ili kukuruznog sirupa te visoko fruktoznog kukuruznog sirupa (HHCS) za koji su najnovija istraživanja pokazala da je kontaminiran živom (korištenje tog zaslađivača kao zamjene za šećer jako je povećano posljednjih desetak godina, a najviše se koristi u bezalkoholnim pićima, pekarskim proizvodima, jogurtima, juhama, žitaricama i slično). Uz to, pazite općenito na sve sastojke koji završavaju na -oza, poput glukoze, fruktoze, laktoze, dekstroze i saharoze, kao i na one koji završavaju na -ol, poput manitola, sorbitola, ksilitola i malitola.

• Na kojem mjestu je naveden

Sljedeći korak je provjeriti na kojem je mjestu šećer na popisu sastojaka na deklaraciji. Ako je na vrhu popisa, znači da je jedan od glavnih sastojaka tog pića ili namirnice. No, posljednjih godina šećer, fruktoza i maltoza ponekad su navedeni odvojeno na deklaracijama, zato pažljivo čitajte sve podatke na deklaraciji.

• Koliko grama, žličica, kalorija?

Količina šećera na deklaracijama navedena je u gramima, a da biste lakše stekli predodžbu o kolikoj se količini šećera radi, imajte na umu da 4 grama odgovara jednoj čajnoj žličici te sadrži 15 kalorija. Najjednostavnije je da navedeni broj grama šećera podijelite sa 4 i dobit ćete broj čajnih žličica šećera koje ćete tom namirnicom unijeti u organizam. Primjerice, čaša gaziranog soka sadrži u prosjeku oko 12 čajnih žličica šećera!

“Zdravo”, ali opako zašećereno

Energetski napici, voćni jogurti, vitaminski napici, proteinske pločice… sve te proizvode kupujemo i konzumiramo misleći kako smo pametno odabrali i kako činimo nešto dobro za svoj organizam. No, mnogi od njih sadrže enormne količine šećera koje su sve samo ne zdrave. Primjerice, neki energetski i vitaminski napici mogu sadržavati i do 12 čajnih žličica šećera po čaši, a u samo jednoj proteinskoj pločici može biti i do četiri čajne žličice šećera. Zamka su i zobena kaša ili kukuruzne i zobene pahuljice koje su na glasu kao zdrava hrana jer snižavaju razinu kolesterola u krvi, pa se preporučuju i za očuvanje zdravlja srca. No, sve to vrijedi samo za pahuljice u njihovom “prirodnom” stanju, dok razne vrste pakiranih instant-pahuljica najčešće sadrže više od tri čajne žličice šećera po porciji.

Bez masti, ali s puno šećera

Takozvani light proizvodi i proizvodi s niskim udjelom masnoća najčešće obiluju šećerom. Naime, nakon što se iz proizvoda uklone masnoće, obično im se dodaje šećer kako bi se pojačao okus i povećao volumen. Primjerice, preljevi za salate s oznakom “smanjeni udio masnoća” (reduced-fat) mogu sadržavati i više od 20 žličica šećera po šalici. Tu nije kraj iznenađenjima: bogat izvor šećera su i mnogi proizvodi na bazi povrća, poput kečapa, umaka od rajčica i raznih povrtnih umaka za roštilj, kao i konzervirano povrće (grašak, grah, kukuruz i drugo povrće u konzervama).

Što znače pojmovi na deklaracijama

* Sugar free (bez šećera) – proizvod sadrži manje od 0,5 g šećera po obroku

* Reduced sugar – količina šećera u proizvodu smanjena je za 25 posto

* No sugar added (bez dodanog šećera) – ni šećer ni bilo koji sastojak koji sadrži šećer nisu dodani proizvodu, no to ne znači da nema šećera; takvi proizvodi mogu sadržavati šećer koji je prirodno prisutan u sastojcima, primjerice u voću ako je riječ o voćnom soku i slično.

Slatke brojke

• Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji 40-50 grama je preporučeni dnevni unos šećera, što većina Hrvata uvelike premašuje. Prema preporuci Američke organizacije za srčane bolesti ta bi brojka trebala biti i manja – 25 g (šest žličica) za žene i 37,5 g (devet žličica) za muškarce. Zašto? Zato što se sa svakim gramom šećera koji je dodan povećava razina masnoća u krvi, rizik od dijabetesa i moždanog udara.

• Žalostan je podatak Svjetske zdravstvene organizacije da Hrvati sa Švicarcima dijele prvo mjesto po dnevnom unosu šećera. Prosječan stanovnik naše zemlje dnevno unese čak 165 g šećera u raznim oblicima (gram manje od prosječnog Švicarca), za razliku od 42 g koliki je prosječan dnevni unos u Sloveniji.

• Prema podacima Državnog zavoda za statistiku iz 2010., u Hrvatskoj se prosječno po članu domaćinstva potroši nevjerojatnih 12,9 kilograma šećera godišnje, a to se odnosi samo na onaj konzumni šećer koji sami dodajemo u hranu! Kad bismo tome pribrojili i sav dodani šećer koji progutamo u raznim gotovim proizvodima, ta bi brojka bila znatno viša.

Koliko kockica šećera ima u namirnicama

Jedna kockica šećera jednaka je jednoj čajnoj žličici, odnosno 4 grama.

• 1 čašica voćnog jogurta = 10 kockica

• 1 čaša čokoladnog mlijeka = 6 kockica

• 200 g namaza od lješnjaka = 20 kockica

• 100 g marmelade = 22 kockice

• 1 žličica kečapa = 1 kockica

• 30 g industrijske salate od cikle = 1 kockica

• doza dječjeg instant čaja = 31 kockica

• 2 dl voćnog soka = 8 kockica

• 2 dl gaziranog soka (cola, fanta..) = 12 kockica

• 1 porcija (4 g) müsla = 4 kockice

Je li svaki šećer jednako loš

Kad je riječ o šećeru koji sami dodajemo u hranu ili napitke, uvijek je bolji izbor med, agavin ili javorov sirup od, primjerice, rafiniranog bijelog šećera budući da oni, osim kalorija, sadrže i neke nutrijente. No, kad je riječ o količini šećera, preporučena količina (40 – 50 g) ostaje ista bez obzira na to o kojoj se vrsti šećera radi. U tom slučaju, šećer je šećer i svaki se broji!

Šećer nas brzo smiruje i polako razara

Sandra Krstev Barać, mag. nutricionizma, Vitaminoteka

Ono što danas nazivamo šećerom zapravo je saharoza, jednostavna molekula koja se u organizmu razgrađuje na glukozu i na taj način osigurava brz izvor energije stanicama. Jedna velika žlica konzumnog šećera sadrži 50 kalorija i nijedan vrijedan nutrijent, osim omražene saharoze, pa je stoga šećer idealan primjer tzv. praznih kalorija – hrane koja, osim kalorija, nema nikakvu nutritivnu vrijednost.

Uz to, treba imati na umu da u procesu razgradnje šećera organizam koristi minerale poput magnezija i vitamine B skupine. Kako je šećer lišen tih komponenti, njegova razgradnja troši vitaminsko-mineralne rezerve, što dugoročno vodi do iscrpljivanja organizma.

Unos šećera vrlo brzo pokreće lučenje serotonina, hormona koji dovodi do nastanka osjećaja smirenosti i zadovoljstva. Nažalost, zahvaljujući inzulinu, hormonu čija je uloga smanjenje razine šećera u krvi, “sedativno” djelovanje šećera je prolazno i kratkotrajno te već za 20-ak minuta nastupa nova želja za slatkom hranom. Učestalim unosom jednostavnih šećera, s vremenom, ugodno raspoloženje postaje svakodnevna potreba, s time da su za isti učinak potrebne sve veće i veće količine šećera.

Osim što pretjerivanjem stvara ovisnost, baš kao alkohol ili nikotin, svakodnevna konzumacija šećera usporava metabolizam, slabi imunološki sustav te remeti normalan rad mozga. Posljedice su, a to potvrđuju i brojna istraživanja, umor, promjene u raspoloženju, depresija, nesanica, poremećaji u ponašanju. Uz to, postoji niz istraživanja koja pretjerano uživanje šećera dovode u vezu s brojnim bolestima poput dijabetesa tipa 2, bolesti srca i krvožilja, čak i karcinoma. Veza između konzumacije šećera i zubnog karijesa je dobro dokumentirana, a postoje i saznanja da učestalo uživanje u šećeru čak skraćuje životni vijek.

 

Izvor: www.jutarnji.hr

Praznici i borba sa rakom

 

Praznici mogu biti težak period kada vi ili neko od vaših voljeni se bori sa rakom. Vaši uobičajeni i ustaljeni način slavljenja može biti poremećen radi potreba liječenja ili neugodnih nuspojavama; jednostavno možete se osjećati osjetljivo i emotivno kada se praznično raspoloženje pomiješa sa emocijama koje se pobude kada se suočite sa ozbiljnom bolesti.

Ovi savjeti vam mogu olakšati dolazeće dane:

Šta biste trebali da radite:

Dajte sebi dopuštenje da osjetite i izrazite svoje osjećaje – bilo da je u pitanju radost, strah, tuga, ili bol. Dopustite sebi da se smijete ili plačete ili oboje.

Vodite brigu o sebi: Jedite dobro izbalansirane obroke i nađite vrijeme za neke vježbe. Fizička aktivnost je dobar način da se oslobodite napetosti koja je vrlo česta da ovo doba godine.

Dopustite si jednostavne užitke – vruće kupke, drijemanje, omiljenu hranu – sve što vam može podići raspoloženje.

Napravite planove poput odlaska u kino, večeru, ili trening, kartanje s prijateljima ili druge aktivnosti u kojima uživate.

Pripremite se za praznike. Odlučite ako želite nastaviti određene tradicije ili stvoriti nove. Planirajte unaprijed kako želite provesti svoje vrijeme, s kim i koliko dugo.

Organizujte podršku za pripremanje prazničnog okupljanja, pripreme obroka i čišćenja poslije.

Naučite reći ne. Ne morate sudjelovati u svemu. Ljudi će razumjeti ako ne možete ili ne želite biti dio određenih aktivnosti.

Nemoj raditi sljedeće:

Nemojte stavljati na sebe pritisak nerealnih očekivanja ili da sve pokušate učiniti sami.

Ne tražite utjehu u alkoholu. Alkohol može “izvući” ili pojačati loše osjećaje.

Nemojte se prisiljavati da budete sretni samo zato što su praznici.

Nemojte kupovati da zaboravite vaše probleme. Kupovina stvari neće nadoknaditi sve negativne osjećaje koje imate. Odlučite koliko novca možete priuštiti da potrošite na poklone i zatim se držite svog budžeta.

Nemojte planirati previše aktivnosti za svaki dan. Planirajte unaprijed, ali ravnomjerno podijelite aktivnosti.

Nemojte odustati od zdravih navika. Jedite zdravo i pijte u umjerenim količinama. Ne zaboravite da dovoljno spavate.

Učite od drugih

Drugi koji su oboljeli od raka, vaša porodica i prijatelji također mogu biti izvor utjehe i podrške za vrijeme praznika.

Učlanite se u našu Virtualnu zajednicu PORT i nađite ljude koji znaju kroz šta prolazite.

Izvor: American Cancer Society

 

Voćke koje dokazano ubijaju stanice raka dojke

Nove studije pokazuju da žene koje žele smanjiti rizik od raka dojke trebaju konzumirati najmanje 75 grama plodova agruma ili njihovog soka dnevno kao dio uravnoteženog, zdravog načina života. Najviše koristi nude naranče i grejp.

Nova studija s kanadskog sveučilišta Western Ontario, London je po prvi put pokazala da limonoidi, prirodni spojevi prisutni u limunu i naranči kao i drugim agrumima, ometaju ER+ i ER- rak dojke. Ovo baca novo svjetlo na važnost agruma u prevenciji raka dojke i podupire prijašnja istraživanja koja su pokazala da potrošnja voća može smanjiti rizik od raka dojke.

U sklopu studije 14 kilograma suhog sjemena limuna je odmašćeno i usitnjeno u prah. Devet različitih limonoida je izvađeno iz sjemena. Sedam je pokazalo značajnu citotoksičnost protiv ER + stanica raka dojke, a četiri su pokazali citotoksičnost protiv ER-stanica (smanjuje rast / vitalnosti za 44 posto). Ispitana je i sposobnost limonoida u izazivanju smrti stanica raka. Pokazalo se da je najpotentniji limonin glukozid.

Testirali su i sposobnost limonoida da inhibiraju aromataze koja je ključna za ograničavanje estrogena, hormona kojeg ER + stanice raka mogu koristiti za rast. Limonoidi su se pokazali kao prirodni inhibitori aromataze, i opet je, limonin glukozid bio na čelu kao najmoćniji među njima. Dakle, limonoidi su prirodni otrov za ER + i ER- stanice raka dojke, te istovremeno uskraćuju estrogen ER + stanicama kojima je ovaj hormon potreban za rast.

Sprečavanje raka dojke nije jedini razlog za konzumiranje agruma i limonoida. U laboratorijskim pokusima, poput onih provedenih na Sveučilištu Texas A&M limonoidi su pokazali citotoksičnost za rak debelog crijeva, karcinoma i drugih bolesti. To otvara važno pitanje: Koliko citrusa moramo konzumirati za smislenu zaštitu od raka?

Agrumi u prevenciji raka – Koliko je potrebno?

Nedavna studija s parovima iz Europe pokazala je da konzumiranje četiri ili više porcija od 150 g agruma tjedno smanjuje rizik od raka grla za 58 posto, oralno/ faringealnog raka za 53 posto, raka želuca za 31 posto, te kolorektalnog raka 18 posto, objavili su s Istituto di Ricerche Farmacologiche Mario Negri u Milanu.

Nedavna američka studija je pokazalo da žene koje konzumiraju oko 75 grama grejpa (voće ili sok) na dan imaju 22-postotno smanjenje rizika od raka dojke (u slučaju da nikada nisu koristile hormonsku nadomjesnu terapiju). Važno je napomenuti da je potrošnja agruma koja je donijela zaštitu gotovo identična u oba istraživanja (525-600 grama tjedno), a može se tumačiti kao minimalna razina za smislenu zaštitu od raka.

Izvori citrusnih limonoida – iz naranče su najbolji

Dok su limonoidi iz najnovije studije izvađeni iz sjemena limuna, oni se mogu naći i u kori, celulozi i soku svih agruma. Citrusni sokovi sadrže oko 90 do 300 mg po litri limonoida glukozida (sok od naranče: 300 mg/l, sok od grejpa: 200 mg/l, limun ili sok limeta: 90 mg/l).

Voćka s korom sadrži do 500 mg/kg limonoida, a koštice citrusa mogu sadržati do dva posto po težini, s time da je sjeme grejpa najbogatije njima.

Spomenute studije pokazuju da žene koje žele smanjiti rizik od raka dojke trebaju konzumirati najmanje 75 grama plodova agruma ili soka dnevno kao dio uravnoteženog, zdravog načina života. Najviše koristi nude naranče i grejp.

Izvor: http://magazin.net.hr

Boje u prehrani – kako biti sigurni da se hranite pravilno?

Često se govori o važnosti raznovrsne prehrane. Što bi to tačno za jednu porodicu značilo? Kako možemo biti sigurni da unosimo sve potrebne vitamine i minerale u organizam? Kako biti sigurni da se hranite pravilno i zadovoljavate potrebe za svim nutrijentima?

Uz poštivanje pravila da unosite različite vrste i količine namirica prema prehrambenoj piramidi (povrće, voće, cjelovite žitarice, bjelančevine, zdrave izvore masti), jednostavno pratite koliko se boja na vašem tanjuru nalazi tj. koliko ste boja u jednom danu unjeli u organizam!

Više boja znači više korisnih fitokemikalija za organizam.

Crvena boja zaustavlja djelovanje slobodnih radikala, djeluje antikancerogeno i antibakterijski, podižući naš imunološki sistem. Za to su zaslužni flavonoidi antocijani te karotenoid likopen.

Narančasta i žuta boja vraćaju vitalnost organizmu, neophodne su za dobru probavu i jak imunološki sistem (veliki dio žutog i naračastog povrća obiluje i vitaminom C). Karotenoidi su nam važni za zdravlje kože i dobra su priprema za sunčanje te neizostavan dio prehrane za zdravlje očiju.

Ljubičasta i plava boja održavaju naše srce zdravim. Polifenoli i opet flavonoid antocijan djeluju pozitivno na srčanožilni sistem, protuupalno s pozitivnim djelovanjem na mokraćni sustav te poboljšavaju naše pamćenje i koncentraciju.

Jedna od osnovnih prednosti zelene boje jeste klorofil, koji ima antikancergeno (podiže pH tjelesnih tekućina), protuupalno i detoksikacijsko djelovanje (direktna je podrška jetri), stoga je neizostavan dio svih tzv. detoksikacijskih kura.

Nastojte zadovoljiti preporuku za barem tri serviranja raznovrsnog povrća i dva serviranja raznovrsnog voća na dan!

Izvor: magazin.net.hr

Kelj kao saveznik u borbi protiv raka

Opis i podrijetlo

Kelj je lisnato povrće, varijetet kupusa, sa specifičnim karakteristikama koje ga čine zasebnom povrtnom kulturom. Kelj je bio poznat već Grcima i Rimljanima. U 4. stoljeću prije Krista razlikovale su se tri vrste kelja: divlji, kovrčasti i glatki kelj.

Kelj možete kuhati u vodi ili na pari, pirjati, puniti nadjevom ili pržiti te poslužiti kao toplo predjelo, juhu, prilog ili glavno jelo.

Kale With Roasted Peppers and Olives

Kelj kakav danas poznajemo navodno su selekcijom stvorili vrijedni belgijski povrtlari još u 18. stoljeću. Iz Belgije se proširio najprije u Francusku, a potom u Nizozemsku i Njemačku, da bi ubrzo osvojio cijelu Europu.

Pored običnog kelja koji je najrašireniji (glavati kelj), postoje još dvije vrste, s nešto dugačijim karakteristikama. To su lisni ili bezglavi kelj, i kelj pupčar ili prokulica.

Energetska i nutritivna vrijednost

Kelj je zeljasto, zeleno povrće koje pripada porodici kupusnjača (Brassica), u koju pripadaju i prokulice, kupus i cvjetača, koja je u zadnje vrijeme u središtu pozornosti zbog zdravstveno vrijednih fitokemikalija.

Ova je namirnica siromašna kalorijama: u 100 g ima samo 50 kcal / 209 kJ (od toga 3,3% proteina, 0,7% masti i 10% ugljikohidrata), ali je izuzetno bogata mineralima i vitaminima. Od minerala, izvrstan je izvor mangana (0,774 mg, što je 38,7 % od preporučenog dnevnog unosa), dobar je izvor kalcija (135 mg, što je 13,5% od preporučenog dnevnog unosa), željeza (1,7 mg, što je 12,1% od preporučenog dnevnog unosa) i magnezija (34 mg, što čini 11,3% od preporučenog dnevnog unosa).

Izvrstan je izvor vitamina C – u sirovom ga kelju ima nevjerojatnih 120 mg (200% od preporučenog dnevnog unosa), a u kuhanom čak 41 mg (68% od preporučenog dnevnog unosa), izvrstan je izvor vitamina K (817 μg, dakle, 817% od preporučenog dnevnog unosa), dobar je izvor vitamina B kompleksa, tiamina ima 0,11 mg (10% od preporučenog dnevnog unosa), a riboflavina 0,130 mg, što je 10% od preporučenog dnevnog unosa. Bogat je karotenoidima, beta karotena ima 9,3 mg, a luteina i zeaksantina 40 mg.

Ljekovitost

Kelj se izdvaja iz porodice kupusnjača kao kvalitetna namirnica koja može preventivno djelovati protiv raka. Organosumporne komponente, kao što su glukozinolati (koje su predmet mnogih istraživanja), djeluju na različite oblike raka, primjerice, rak dojke ili jajnika, jer ovi fitonutrijenti neutraliziraju potencijalno kancerogene tvari. U kelju ima 10-15 vrsta glukozinolata.

Karotenoidi, kojima kelj obiluje, moćni su antioksidanti koji štite stanice od štetnog djelovanja slobodnih radikala. Poput filtera sprječavaju štetne utjecaje UV zračenja na oči, štiteći ih od makularne degeneracije i katarakta. Beta-karoten se u organizmu može pretvoriti u vitamin A i tako osigurati 2/3 potreba organizma. Studije pokazuju da konzumiranje hrane bogate karotenoidima i vitaminom A smanjuje rizik od razvoja katarakta i do 50%. Dobro je istaknuti da pojačavaju djelovanje imnološkog sustava. Višestruka je potreba vitamina A u organizmu budući da je bitan i za normalnu funkciju reproduktivnih organa, a pomaže i u borbi protiv virusnih infekcija. Značajan je kod održavanja epitelnih i mukoznih tkiva (u plućima, dušnicama, koži, usnoj šupljini i probavnom sustavu), za rast i razvoj kostiju. Da bi se potpuno iskoristio sadržaj karotenoida, hranu koja ih sadrži treba jesti sirovu ili lagano kuhanu.

U sirovom kelju ima nevjerojatnih 120 mg vitamina C (200% od preporučenog dnevnog unosa), a u kuhanom čak 41 mg (68% od preporučenog dnevnog unosa).Vitamin C jedan je od najvažnijih u vodi topljivih antioksidansa u tijelu, koji i nakon kuhanja u kelju ostaje u znatnim količinama. U organizmu onemogućava djelovanje slobodnih radikala, koji utječu na razvoj raka, oksidiranje kolesterola, koji se zatim veže za stijenke žila i može uzrokovati srčano-krvožilne bolesti, uzrokovati bolne upale (astma, osteoartritis, reumatoidni artritis), prehlade i upale uha.

Na potrebe za vitaminom C ukazuju slabo zacjeljivanje rana, česte prehlade i infekcije, kao i bolesti pluća. Potrebe ljudi za vitaminom C se razlikuju, ovisno o dobi i zdravstvenom stanju. Višak vitamina C iz organizma izlučuje se urinom. Vitamin C pospješuje antioksidativno djelovanje vitamina E, a također poboljšava apsorpciju željeza.

Kelj je dobar izvor tiamina i riboflavina, vitamina B kompleksa, koji također sprječavaju štetno djelovanje slobodnih radikala. Riboflavin potiče proizvodnju energije u stanicama i održava razinu ostalih B vitamina. Na nedostatak ukazuju simptomi kao što su osjetljivost na svjetlo, suzne oči, svrbež, upaljenost usta i jezika, pucanje krajeva usana, guljenje kože, osobito oko nosa. Kod povećane fizičke aktivnosti potrebe organizma za vitaminom B2 rastu.

Vitamina K ima u kelju u velikim količinama. Taj vitamin sudjeluje u sintezi faktora za koagulaciju krvi. Kelj je izvrstan izvor mangana, minerala koji sudjeluje u procesu dobivanja energije iz proteina i ugljikohidrata te sudjeluje u sintezi masnih kiselina, neophodnih za održavanje zdravog živčanog sustava i važnih u procesu proizvodnje kolesterola za stvaranje hormona.

U kelju se nalazi i kalcij, a potreban je za održavanje zdravlja kostiju, no za razliku od mlijeka, koje se promovira kao dobar izvor kalcija, kelj ima mnogo manje kalorija.

Kod osoba s bolestima bubrega i žučnog mjehura kelj uzorkuje zdravstvene probleme zbog oksalata, tvari prirodno prisutne u svim živim bićima.

Također, u kelju nalazimo goitrogene, koji uzrokuju smetnje rada štitne žlijezde. Kuhanjem se smanjuje količina ove tvari, ali znanstvenicima još nije poznato koja se količina tvari inaktivira ili koje količine uzrokuju probleme u osoba s oštećenom štitnom žlijezdom.

Dijetetska vlakna, visoko zastupljena u kelju, su celuloza, hemiceluloza, polifruktani, galaktooligosaharidi, pekti i dr. Dijatetska vlakna imaju korisnu ulogu u probavi, održavaju normalnu razinu kolesterola, šećera, reguliraju rad crijeva i održavaju crijevnu mikrofloru. Također povećavaju osjetljivost inzulina i tako sprječavaju razvoj dijabetesa tipa 2, usporavaju probavu, te daju osjećaj sitosti (stoga se hrana bogata dijetetskim vlaknima preporučuje tijekom redukcijskih dijeta). Smanjuju rizik od raka debelog crijeva i hemoroida jer ubrzavaju transport kroz debelo crijevo. Potrebe za dijetetskim vlaknima veće su kod konstipacije, hemoroida, visoke razine šećera i kolesterola.

Kupovanje i čuvanje

Svježe glavice kelja dostupne su gotovo cijelu godinu, ali vrhunac njihove sezone je od kasne jeseni do početka proljeća. Potražite teže, tamnozelene glavice sa čvrstim središnjim dijelovima listova. Listovi moraju biti svježi, bez znakova gubitka boje i vlage, mrlja i rupica. Ujedno izbjegavajte lagane glavice jer je to znak da su izgubile dosta vlage ili da su dugo stajale na policama trgovina u neprimjerenim uvjetima čuvanja.

Izaberite glavice s manjim listovima koji su mekaniji i srednje jake arome, a izbjegavajte kupnju polovica glavica, iako dobro zaštićenih prozirnom folijom, jer vrlo brzo gube veliku količinu vitamina C.

Kelj omotajte u kuhinjski papir, a zatim stavite u plastičnu vrećicu i čuvajte nekoliko dana u hladnjaku. Najbolje ga je iskoristiti u roku od dva dana jer duljim stajanjem gubi vlažnost i razvija gorku aromu. Za dulje čuvanje, kelj možete kratko blanširati, ohladiti i zamrznuti.

Priprema jela s keljom

Prije pripreme, listove kelja dobro operite pod tekućom vodom, a zatim ih narežite na željenu veličinu i oblik. Ukoliko ne koristite središnje tvrđe dijelove listova, možete polovice listova preklopiti prema sredini i odvojiti polovice listova ručno ili nožem.

 Kelj možete kuhati u vodi ili na pari, pirjati, puniti nadjevom ili pržiti te poslužiti kao toplo predjelo, juhu, prilog ili glavno jelo. Vrijeme pripreme ovisi o termičkoj obradi: prilikom prženja iznosi do 5 minuta, u mikrovalnoj pećnici 7 minuta, kod blanširanja i parenja 10 minuta, a prilikom pirjanja 15-30 minuta.

U 4. stoljeću prije Krista razlikovale su se tri vrste kelja: divlji, kovrčasti i glatki kelj.Kao toplo predjelo možete pripremiti tjesteninu s keljom. Popečene kockice slanine s lukom i pirjanim keljom pomiješajte s kuhanom tjesteninom i poslužite uz dodatak paremezana ili pripremite tjesteninu s keljom, pinjolima i feta sirom.

Prethodno umočene u pivsko tijesto, pržene listove kelja možete poslužiti samostalno uz kriške limuna ili kao prilog. Pirjani kelj će, pak, uz dodatak češnjaka, limunova soka i maslinova ulja poslužiti kao izvrstan prilog pečenoj ribi. Kao prilog možete pripremiti kuhani kelj pomiješan s kuhanim krumpirom, češnjakom, nasjeckanim peršinom i uljem, okruglice pripremljene s kuhanim keljom, pecivom, jajima i začinima ili varenac od kelja. Pečene listove kelja s parmezanom možete poslužiti kao ukusne grickalice.

U pripremi juha, variva i složenaca uvijek dolazi baza od korjenastog povrća, kojoj može prethoditi popečena slanina, kao u nas, ili chouriço kobasica kao u portugalskoj juhi od kelja – caldo verde. Od ostalog povrća najčešće dolazi krumpir, rajčica, tikvice ili mahunarke, poput leće i graha.

Listove kelja možete nadijevati mesom, rižom ili gljivama, dok parene listove možete koristiti kao dio nadjeva za pizzu ili piletinu. Sarmice od kelja s nadjevom od pirjanog mljevenog mesa možete peći ili pohati te poslužiti uz umak od rajčica.

Probajte i vrlo osobitu kombinaciju nasjeckanih pirjanih jabuka i kelja uz dodatak nekoliko kapi aceta balsamica i nasjeckanih oraha.

Izvor: coolinarika.com

Pušenje nargile je isto toliko opasno kao i pušenje cigareta

 

Respiratorne smetnje su primijećene kod 36,8 posto pušača nargila i kod 40 posto pušača cigareta koji su duboko uvlačili dim, dok je smetnje imalo i 29 posto onih koji su uvlačili “normalno” i 13 posto nepušača

Pušenje nargile je isto toliko kobno za pluća kao pušenje cigareta, navodi se u jednoj novoj studiji objavljenoj u četvrtak.

Iranski istraživači predvođeni Mohamadom Hoseinom Boskabadijem s univerziteta Mashad uporedili su respiratorne probleme tri grupe pušača. U jednoj je bilo 57 pušača nargila, u drugoj 30 pušača cigareta koji su duboko uvlačili dim i u trećoj 51 pušač koji je normalno uvlačio, koje su uporedili s grupom od 44 nepušača.

Testirajući ih dvije godine, ustanovili su da su prve dvije grupe najviše pogodli fenomeni kao što su respiratorno zviždanje, respiratorne smetnje i kašalj. Sve je to ustanovljeno kod normalnih pušača ali na manjem stupnju.

Respiratorne smetnje su primijećene kod 36,8 posto pušača nargila i kod 40 posto pušača cigareta koji su duboko uvlačili dim, dok je smetnje imalo i 29 posto onih koji su uvlačili “normalno” i 13 posto nepušača.

Rezultati objavljeni u naučnoj reviji Respirology u suprotnosti su s argumentima koje ističu branitelji nargila i koji smatraju da je nargila manje opasna jer filtrira toksine iz duhana.

Nargila se tradicionalno puši na Srednjem istoku i u Aziji, a posljednjih je godina postala popularna među omladinom na zapadu.

Prema jednoj studiji koju je 2005. godine izradila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), pušenje nargile oslobađa velike koncentracije toksične mješavine ugljen-monoksida, teških metala, kancerogenih hemijskih supstanci i nikotina u količini dovoljnoj da izazove ovisnost.

Za vrijeme jedne seanse, koja traje između 20 i 80 minuta, pušač nargile može inhalirati dim koji inhalira pušač kad popuši 100 cigareta ili više”, navodi se u studiji WHO-a.

Izvor: Oslobodjenje.ba

Magnezij ima snažan učinak u borbi protiv raka

Uz ovaj mineral smanjit ćete rizik od raka

Nove studije pokazuju da magnezij ima snažan učinak u borbi protiv raka. Naime, svakih dodatnih 100 mg magnezija dnevno može smanjiti rizik od raka debelog crijeva za 12 posto, a od raka gušterače za 21 posto.

Najnovija studija o raku debelog crijeva iz Nizozemske koncentrirala se na utjecaj magnezija na ovu bolest. Prvi dio studije pratio je više od 1.500 ljudi (768 oboljelih i 709 kontrolnih ispitanika), te se pokazalo da svaki dodatni dnevni unos od 100 mg magnezija smanjuje rizik od kolorektalnog adenoma za 19 posto. Međutim, rezultat spomenute studije (Netherlands Cohort Study – NLCS) je statistički značajan samo za one s indeksom tjelesne mase (BMI) 25 ili većim, za one koji imaju najmanje 55 godina te u slučaju naprednih adenoma.

Drugi dio istraživanja bio je meta-analiza, koja kombinira podatke iz nekoliko prošlih, sličnih studija. Uočeni zaštitni učinci magnezija bili su još impresivniji. Za opću populaciju, svakih dodatnih 100 mg magnezija na dan smanjuje rizik od kolorektalnog adenoma (maligna promjena polipa debelog crijeva) za 13 posto i smanjuje rizik od raka debelog crijeva za 12 posto.

Studija o raku gušterače

Najnoviju studiju o vezi magnezija i raka gušterače provela je skupina iz EU EPIC, a u nju je bilo uključeno 42.203 muškaraca i 334.999 žena koje su u prosjeku pratili nešto više od 11 godina. Analiza je pokazala da veći unos magnezija smanjuje rizik od raka gušterače – na svakih 100 mg dnevno više rizik je pao za 21 posto za one s BMI većim od 25. Važno je napomenuti da se ovi rezultati nadovezuju na prijašnju britansku studiju, koja je pokazala da su muškarci s najvišim unosom magnezija (423 mg/ dan) imali 33 posto manji rizik od raka gušterače od onih s najnižom razinom unosa (281 mg/dan). Opet, ovo smanjenje rizika bilo je statistički značajno samo za ljude s BMI 25 ili većim. Istovremeno je uočen 14 posto manji rizik za mušku populaciju općenito, ali učinak nije statistički značajan.

Uloga magnezija kod raka

Stručnjaci smatraju da nas ne bi trebalo čuditi da magnezij igra ulogu u razvoju raka. Ovaj element sudjeluje u više od 300 enzimskih sustava i nalazi se u svakom tkivu ljudskog tijela. Igra ključnu ulogu u popravku DNK, stanične diferencijacije, proliferacije i angiogeneze. Nedostatak magnezija je također bio izravno povezan s upalom i oksidativnim stresom, što povećava rizik od raka. Nažalost, 79 posto odraslih Amerikanaca ne dobiva dovoljno magnezija u prehrani (320 mg/dan za žene i 420 mg/dan za muškarce).

Prehrambeni izvori magnezija

Magnezij je najbolje dobiti iz hrane jer namirnice sadrže druge korisne čimbenike koji također štite od raka. Manjak magnezija je vjerojatniji kod starijih osoba, alkoholičara, oboljelih od hiperglikemije, kod osjetljivih na gluten i oboljelih od Crohnove bolesti.

Magnezij se lakše apsorbira iz hrane nego iz dodataka prehrani.

Gdje ga ima u većim količinama

- bademi
- brazilski oraščići
- kvasac
- heljda
- indijski oraščići
- morske alge
- kikiriki
- bučine sjemenke
- žitarice od cjelovitog zrna

 Izvor: net.hr